esc
1. Mojsijeva 2 Sveto Pismo ili Biblija
Morning mist rising from watered ground among young trees, a river dividing in the first light.

1. Mojsijeva 2

Sveto Pismo ili Biblija · 25 verses · A garden, and a man from dust

Čovek u raju. Božja zapovest. Stvaranje žene: brak.

  1. 1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
  2. 2 I svrši Bog do sedmog dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini;
  3. 3 i blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih, koja učini.
  4. 4 To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,
  5. 5 I svaku biljku poljsku, dokle je još ne beše na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti beše čoveka da radi zemlju,
  6. 6 ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.
  7. 7 A stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovek duša živa.
  8. 8 I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i onde namesti čoveka, kog stvori.
  9. 9 I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakakva drveća lepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.
  10. 10 A voda tečaše iz Edema natapajući vrt, i odande se deliše u četiri reke.
  11. 11 Jednoj je ime Fison, ona teče oko cele zemlje evilske, a onde ima zlata,
  12. 12 i zlato je one zemlje vrlo dobro; onde ima i bdela i dragog kamena oniha.
  13. 13 A drugoj je reci ime Geon, ona teče oko cele zemlje huske.
  14. 14 A trećoj je reci ime Hidekel, ona teče k asirskoj. A četvrta je reka Efrat.
  15. 15 I uzevši Gospod Bog čoveka namesti ga u vrtu edemskom, da ga radi i da ga čuva.
  16. 16 I zapreti Gospod Bog čoveku govoreći: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu;
  17. 17 ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš.
  18. 18 I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovek sam; da mu načinim druga prema njemu.
  19. 19 Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zveri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;
  20. 20 i Adam nadede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zveri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu.
  21. 21 I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mesto popuni mesom;
  22. 22 i Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.
  23. 23 A Adam reče: Sada eto kost od mojih kosti, i telo od mog tela. Neka joj bude ime čovečica, jer je uzeta od čoveka.
  24. 24 Zato će ostaviti čovek oca svog i mater svoju, i prilepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno telo.
  25. 25 A behu oboje goli. Adam i žena mu, i ne beše ih sramota.

Served exactly as published. Public domain.

Understand this verse

Read aloud

Read aloud in another edition

One voice reads for now, and it reads the World English Bible Classic. This chapter is recorded there; this edition is not.

Read this chapter in that edition

Explained

Understand this chapter

The seventh day is set apart. Then the account starts again from a dry ground, a man formed from dust, a garden planted for him, animals brought to be named, and a woman made last.

Read the explanation

In other languages