esc
A clay jar of flour and a small jug of oil in a stone niche, a clay lamp beside them.

1. Carevi 17

Sveto Pismo ili Biblija · 24 verses

CARSTVO IZRAILjEVO: Ilija objavljuje sušu; gavrani ga hrane; čudom hrani udovicu u Sarepti i budi njenog sina.

  1. 1 Tada reče Ahavu Ilija Tesvićanin, jedan od naseljenika galadskih: Tako da je živ Gospod Bog Izrailjev, pred kojim stojim, ovih godina neće biti rose ni dažda dokle ja ne kažem.
  2. 2 Potom dođe njemu reč Gospodnja govoreći:
  3. 3 Idi odavde, i obrati se na istok, i sakrij se kod potoka Horata prema Jordanu.
  4. 4 I iz onog potoka pij, a gavranima sam zapovedio da te hrane onde.
  5. 5 I on otide i učini po reči Gospodnjoj, i otišavši stani se kod potoka Horata, koji je prema Jordanu.
  6. 6 I onde mu gavrani donošahu hleba i mesa jutrom i večerom, a iz potoka pijaše.
  7. 7 Ali posle godinu dana presahnu potok, jer ne beše dažda u zemlji.
  8. 8 Tada dođe njemu reč Gospodnja govoreći:
  9. 9 Ustani, idi u Sareptu sidonsku, i sedi onde; evo zapovedio sam onde ženi udovici da te hrani.
  10. 10 I ustavši otide u Sareptu; i kad dođe na vrata gradska, gle, žena udovica kupljaše onde drva; i on je dozva i reče joj: Donesi mi malo vode u sudu da se napijem.
  11. 11 I ona pođe da donese; a on je viknu i reče: Donesi mi i hleba malo.
  12. 12 A ona reče: Tako da je živ Gospod Bog tvoj, nemam pečenog hleba do grst brašna u zdeli i malo ulja u krčagu; i eto kupim drvaca da otidem i zgotovim sebi i sinu svom, da pojedemo, pa onda da umremo.
  13. 13 A Ilija reče joj: Ne boj se, idi, zgotovi kako si rekla; ali umesi prvo meni jedan kolačić od toga, i donesi mi, pa posle gotovi sebi i sinu svom.
  14. 14 Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Brašno se iz zdele neće potrošiti niti će ulja u krčagu nestati dokle ne pusti Gospod dažda na zemlju.
  15. 15 I ona otide i učini kako reče Ilija; i jede i ona i on i dom njen godinu dana;
  16. 16 brašno se iz zdele ne potroši niti ulja u krčagu nesta po reči Gospodnjoj, koju reče preko Ilije.
  17. 17 A posle toga razbole se sin ženi domaćici, i bolest njegova bi vrlo teška, tako da izdahnu.
  18. 18 I ona reče Iliji: Šta je tebi do mene, čoveče Božji? Jesi li došao k meni da spomeneš bezakonje moje i da mi umoriš sina?
  19. 19 A on joj reče: Daj mi sina svog. I uzevši ga iz naručja njenog odnese ga u gornju klet, gde on seđaše, i položi ga na postelju svoju.
  20. 20 Tada zavapi ka Gospodu i reče: Gospode Bože moj, zar si i ovu udovicu kod koje sam gost tako ucvelio umorivši joj sina?
  21. 21 I pruživši se nad detetom tri puta zavapi ka Gospodu govoreći: Gospode Bože moj, neka se povrati u dete duša njegova.
  22. 22 I Gospod usliši glas Ilijin, te se povrati u dete duša njegova, i ožive.
  23. 23 A Ilija uzevši dete snese ga iz gornje kleti u kuću, i dade ga materi njegovoj, i reče Ilija: Vidi, živ je tvoj sin.
  24. 24 A žena reče Iliji: Sada znam da si čovek Božji i da je reč Gospodnja u tvojim ustima istina.

Served exactly as published. Public domain.

Read aloud

Read aloud in another edition

One voice reads for now, and it reads the World English Bible Classic. This chapter is recorded there; this edition is not.

Read this chapter in that edition

In other languages